Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine

ISSN 1847-4489 (online)
ISSN 0350-2791 (tiskano izdanje)
Časopis izlazi polugodišnje, godišnja pretplata 100 kn – za inozemstvo: 25 USD
Uredništvo:
Ivica MARTINOVIĆ (glavni i odgovorni urednik)
Ivana SKUHALA KARASMAN (izvršna urednica)
Erna Banić-Pajnić, Bruno Ćurko, Elisabeth von Erdmann, Mihaela Girardi-Karšulin, Snježana Husić, Srećko Kovač, Mijo Korade, Stipe Kutleša, Snježana Paušek-Baždar, Petar Šegedin, Ivan Šestak, Igor Škamperle, Dario Škarica

Dokumenti
1. Ivica Martinović, Za hrvatsku filozofsku baštinu (uvodnik)
2. Ivica Martinović, For Croatian Philosophical Heritage (editorial)
3. Izjava glavnog urednika o recenzentskom postupku
4. Odluka o provođenju nepristranog recenzentskog postupka za članove Uredništva
5. Popis recenzenata tijekom 2016, 2015.

Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine uvršteni su u The European Reference Index for the Humanities and the Social Sciences (ERIH PLUS).

Uredništvo prima rukopise na elektroničku adresu prilozi@ifzg.hr.

Časopis Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine počeo je kao polugodišnjak izdavati Institut za filozofiju u Zagrebu 1975. godine. Tijekom tridesetsedam godina redovitog izlaženja uspio se profilirati kao jedinstven časopis u Hrvatskoj, po svojoj općekulturnoj, znanstvenoj i nacionalnoj svrsi s kojom je bio i pokrenut.

Nastojeći ispuniti prazninu glede poznavanja vlastitih temelja, vlastite kulturne i duhovne povijesti, te vodeći se od početka sve do danas institucionalno i znanstveno jasno određenom vizijom i izdavačkom politikom, programom svog pokretača i prvoga glavnog urednika, prof. dr. sc. Vladimira Filipovića, kao i svih kasnijih urednika, časopisu pripada već nesumnjiva povijesna uloga.

Sa svrhom da ispuni kulturno-povijesnu zadaću, koju je nagovijestio već 1881. Franjo Marković, naime, s potrebom osvještavanja vrednota vlastite višestoljetne filozofske baštine, te poticanja na njezino sustavno kontinuirano istraživanje, predstavljanje (zaštitu baštine) i vrednovanje, potvrđivalo se kako je u dva desetljeća zanimanje za tu baštinu sve više raslo, proučavanja ekstenzivirala, s jasnom sviješću o potrebi takva bavljenja.

U dosad ukupno objavljena 74 broja časopis je znanstvenoj javnosti dao niz studija, analitičkih radova, monografski obrađenih likova i djela, prikaza pojava i razdoblja, skupljene i predstavljene građe i izvora, pregleda, obradbi i poruka rukopisnih ostavština starijeg i novijeg datuma, sadržaja knjižnih fondova, javnih i samostanskih, diljem Hrvatske, sačuvanih izdanja i rarissima (od Metropolitane do Madrida i Napulja, Moskve i Krakowa, Padove i Vatikana, Budimpešte itd.), kodifikoloških opisa, ne samo filozofskih djela nego i prikaza obrazovne djelatnosti crkvenih radova i njihovih učilišta od 13. stoljeća do danas (primjerice dominikanaca, franjevaca, pavlina).

Suradnici časopisa pretežno su od početka do danas istraživači i znanstvenici Instituta za filozofiju, te brojni autori iz Hrvatske i inozemstva, djelatnici Sveučilišta u Zagrebu i sveučilišnih središta Europe, akademici i stručnjaci koji desetljećima rade na otkrivanju i prikazivanju bogatog korpusa hrvatske kulturne i duhovne baštine, filozofske, znanstvene, književne, crkveno-povijesne. Na stranicama časopisa susrećemo se s poviješću filozofske kulture u Hrvata, od najranijih razdoblja, od 9. stoljeća, stoljeća narodnih vladara, od pojave saksonskog benediktinca Gottschalka, koji neko vrijeme boravi na Trpimirovu dvoru, preko Istranina Hermana Dalmatina, s kojim dolazi do spajanja srednjovjekovne europske kulture s arapskom, nadalje pojave prvih humanističkih krugova u 14. stoljeću, latinista, polimata i enciklopedista s kojima dijelimo sudbinu duhovne povijesti Europe, sve dalje do intenzivne filozofske djelatnosti značajnih mislitelja renesanse (da spomenemo tek neka imena poput B. Kotruljevića, N. Modruškog, F. T. Andreisa, M. Marulića, M. Vlačića Ilirika, F. Petrića, P. Skalića, N. Gučetića, M. Monaldija, F. Grisogona, J. Dubrovčanina, J. Dragišića, M. Frkića, R. J. Boškovića, J. Križanića do mislitelja 19. i 20. st., F. Račkog, A. Bazale, \. Arnolda, S. Zimmermanna, A. Starčevića i dr.). Njihov opus obradilo je više od osamdeset autora, otkrivajući dosad nepoznate podatke i uspostavljajući inovativne duhovno-idejne i problemske paralele (Bošković, Kant, Hektorović, Aristotel, Petrić, Komensky itd.). Odnosi se to kako na kritičko istraživanje filozofskih opusa, tako i na granične discipline, filozofiju umjetnosti, znanosti, književne povijesti, filozofije jezika, hermeneutike, povijesti, prava, politike, muzikologije, teologije. Valja također spomenuti važan rad na prikupljanju, atribuiranju i katalogiziranju te vrednovanju dokumentacijske građe, od kulturno-povijesnog i biografskog značenja i prikaza nepoznatih sudbina djela, njihove recepcije (Bošković – Neoacademia Zagrabiensis i dr.).

Prilozi u tom smislu otkrivaju značajke bogatoga korpusa hrvatske filozofske misli u njezinoj horizontali i vertikali i daju nove spoznaje: od pitanja periodizacije, atribucije, pa do ugleda hrvatske filozofije u europskom filozofskom dijalogu.