Hrvatska filozofska baština
U povodu 30. obljetnice časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1975-2005)

Zagreb, 12-14. svibnja 2005.

Stjepan Krasić, Rim
FILOZOFSKE TEZE DUBROVAČKOG DOMINIKANCA DIONIZIJA REMEDELLIJA (1711-1793)

Dubrovački dominikanac Dionizije Remedelli školovao se u rodnom gradu i u Firenci gdje je pohađao filozofiju i teologiju postigavši sva tri viša akademska naslova koja je predviđao školski sustav dominikanskog reda: lektorat (diplomski ispit), bakalaureat (postdiplomski ispit) i doktorat. Za diplomski ispit bio je dužan – pored usmenog ispita – napisati i objaviti jedan pismeni rad kojim je trebao dokazati svoje poznavanje skolastičke filozofije i njezinih korijena. U tu svrhu napisao je i objavio djelo pod naslovom Theses ex universa philosophia depromptae ad mentem Angelici Praeceptoris D. Thomae Aquinatis, Quinti Ecclesiae Doctoris (Firenca 1732). Svoje viđenje cijele filozofije on je podijelio na pet dijelova: I. Uvod u filozofiju; II. Logiku; III. Opću fiziku; IV. Posebnu fiziku; V. Metafiziku iznijevši iz svakog dijela one “teze” za koje je smatrao da ga najbolje predstavljaju.

TESI FILOSOFICHE DEL DOMENICANO DIONISIO REMEDELLI DI DUBROVNIK (1711-1793)

Il domenicano Dionisio Remedelli di Dubrovnik studio filosofia e teologia nella citta natia ed a Firenze conseguendo tutti e tre gradi accademici previsti dal sistema allora vigente negli studi superiori dell’Ordine Domenicano: Lettorato, Baccalaureato e Dottorato. Per il Lettorato, oltre all’esame orale, doveva scrivere anche un lavoro scritto allo scopo di dimostrare la sua conoscenza dell’intero corso di filosofia scolastica e delle sue tesi fondamentali. A tale scopo scrisse e pubblico un’opera intitolata Theses ex universa philosophia depromptae ad mentem Angelici Praeceptoris D. Thomae Aquinatis, Quinti Ecclesiae Doctoris (Firenze 1732). La sua visione dell’ intera filosofia egli divise in 5 parti: I. Introduzione alla filosofia; II. Logica; III. Fisica generale; IV. Fisica particolare e V. Metafisica, formulando da ciascuna delle parti quelle “tesi” che egli considero le piu rappresentative.