Hrvatska filozofska baština
U povodu 30. obljetnice časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1975-2005)

Zagreb, 12-14. svibnja 2005.

Stanislav Tuksar, Zagreb
GLAZBENOFILOZOFIJSKE TEME U DJELU MIHA MONALDIJA

Dubrovački pjesnik, matematičar i filozof Miho (Michele ) Monaldi ( oko 1540-1592) ostavio je u svojem posthumno objavljenom djelu Irene, ovvero della bellezza (Irena iliti o ljepoti; Venecija 1599) prvi cjelovit glazbenoteorijski i glazbenoestetički sustav nastao na hrvatskoj obali Jadrana. Osmi ‘dijalog’ u tome djelu potpuno je posvećen raspravi o glazbi, a glavni problematski krugovi koje Monaldi u njemu obrađuje jesu: vrste podjela glazbe, estetička analiza jednoglasja i višeglasja, odnos glazbe i matematike, odgojna, etička i spoznajna vrijednost (aksiologija) glazbe, odnos pjesništva, govorništva i glazbe, teorija značenja u glazbi i odnos glazbe i politike. Iz filozofijske perspektive Monaldijeva je misao o glazbi većim dijelom eklektički sklop nekih srednjovjekovnih doktrina te renesansnog neoplatonizma i aristotelizma, ali očituje i neke posebnosti među kojima se visok stupanj izvornosti može pripisati koncepciji značenja u glazbi. U cjelini, međutim, Monaldijeva misao o glazbi ne slijedi inovativni trag Zarlinova epohalnog poimanja glazbe kao autonomne umjetnosti.

MUSICO-PHILOSOPHICAL TOPICS IN WRITINGS BY MIHO MONALDI

The Ragusan poet, mathematician and philosopher Michele (Miho) Monaldi (Dubrovnik, c. 1540-1592), in his posthumously published work Irene, ovvero della bellezza (Irena, or On Beauty; Venice 1599), left the first comprehensive musico-theoretical and musico-philosophical system written at the Croatian shores of the Adriatic. The eighth ‘Dialogue’ in this work is completely consecrated to discussion on music, and the main topics in it, as elaborated by Monaldi, are: the types of music division; the aesthetical analysis of monody and polyphony; the relationship between music and mathematics; the educational, ethical and cognitive values (axiology) of music; the relationship between poetry, oratory and music; the theory of meaning in music; and, the relationship between music and politics. Taken from a philosophical perspective, Monaldi’s thought on music can be mostly considered as an eclectical set of some Mediaeval doctrines, the Renaissance Neo-Platonism and Aristotelism, but also manifesting some specifities, among which a high level of originality can be attributed to the concept of meaning in music. In general, however, Monaldi’s thought on music does not follow innovative traces of Gioseffo Zarlino’s epochal understanding of music as autonomous art.