Hrvatska filozofska baština
U povodu 30. obljetnice časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1975-2005)

Zagreb, 12-14. svibnja 2005.

Francka i Eva Premk, Ljubljana
POMEMBNOST USTVARJALNE POVEZAVE MED TRUBARJEM IN PETER PAVEL VERGERIJEM ML. ZA SLOVENCE IN HRVATE

Zamisel prevoda celotne Biblije v slovenščino in hrvaščino, v razmerah, ki jih je pri nas nudilo kulturno življenje 16. stoletja in za tak podvig navidezno še niso bile pripravljene, se je sprva zdelo kot iluzija. Uresničitev te nenavadne in malodane neizvedljive, dalekosežne zamisli je potrebovala genialnega, nadpovprečno trdnega, samozavestnega, iznajdljivega in hkrati bogaboječega človeka. Vse te zahteve je združeval ustvarjalni odnos, skupna prevajalska pot Primoža Trubarja in Petra Pavla Vergerija mlajšega. Čeprav je slednji, ki sam ni znal dobro ne slovenščine ne hrvaščine in je govoril “lingua schiava”, nekako mešanico južnoslovanskih jezikov, sprva želel prevajati v skupen južnoslovanski jezik, ki naj bi pokrival tudi jezikovne zahteve Slovencev in Hrvatov, se je moral v končni fazi vendarle podrediti Trubarjevi zahtevi po upoštevanju tako slovenske kot hrvaške in bošnjaške jezikovne identitete. Na primeru povezav teh dveh velikih duhov in osebnosti je mogoče v ožjih, hrvaško-slovenskih, in širših, hrvaško-slovensko-italijanskih ter evropskih, okvirih študirati tesna ustvarjalna sodelovanja novomišljenikov 16. stoletja. Programska naravnanost reformacijske književnosti doma in po svetu je bila podrejena osrednji težnji “ad rudes” – izhodišče prevajanja je bila torej težnja po izvimem umevanju in tolmačenju biblične književnosti.
V 16. stoletju so skrivali protestantsko prevodno literaturo v sodih, danes pa je njeno mnogoplastno sporočilo že vgrajeno v našo skupno zavest. Živi duh preteklosti, polpreteklosti in sedanjosti si utira svojo pot. V zadnjem času so se razodele okoliščine, v katerih so švicarski, italijanski, furlanski in slovenski novoverci vneto razmišljali in govorili o istih trdnih načelih za slovensko-hrvaško-italijanske skupne cilje, to je o tisku svetopisemske literature v matemih jezikih. Na podlagi dodatnih dokazov in preverjanj o delovanju privržencev novi veri v švicarskem obmejnem zatočišču, Chiavenni, ki jih je duhovno vodil Vergerij mlajši, je dobilo tudi sodelovanje slovenskih, hrvaških, italijanskih in furlanskih prevajalcev celovitejšo podobo.

ZNAČAJ STVARALAČKE VEZE TRUBAR – PETER PAVEL VERGERIJ ML. ZA HRVATE I SLOVENCE

Pomisao o ostvarenju cjelokupna prijevoda Biblije na slovenski i hrvatski jezik za vrijeme 16. stoljeća u prilikama kulturnog života koje se za i takav pothvat naizgled još nisu nudile, na početku činilo se iluzijom. Za realizaciju je toliko neobične i skoro nemoguće, dalekosežne ideje bio neophodan genijan, nadaren, smion, samopouzdan, snalažljiv i bogobojazan čovjek. Svim tim zahtjevima udovoljio je plodan prevoditeljski i stvaralački put Primoža Trubara i Petra Pavla Vergerija mlađeg. Unatoč tome što je potonji koji nije dobro vladao ni hrvatskim ni slovenskim jezikom, nego je govorio “lingua schiava” – svojevrsnu mješavinu južnoslavenskih jezika, na početku imao namjeru prevoditi na “zajednički” južnoslavenski jezik Slovenaca i Hrvata, on se ipak morao podčiniti Trubarovu zahtjevu po uvažavanju slovenskog, hrvatskog i bošnjačkog jezičnog identiteta.
Na primjeru veza ovih dvaju velikih duhova i ličnosti autorica u referatu u okviru hrvatsko-slovenskih, i širih, hrvatsko-slovensko-talijanskih i evropskih, veza istražuju vidove stvaralačke suradnje novomislilaca 16. stoljeća. Programsko polazište reformacijske književnosti doma i u svijetu bilo je težište prevoditi prema izvornom poimanju i tumačenju biblijske književnosti -“ad rudes”.
Tijekom 16. stoljeća protestantska su se djela sakrivala u bačvama, dok je danas višeslojna obavjesnost tih djela već duboko usidrena u našoj svijesti. Živi duh prošlosti, poluprošlosti i sadašnjosti utire novi put. U posljednje vrijeme razotkrivene su okolnosti u kojima su švicarski, talijanski, furlanski i slovenski novovjernici puni oduševljenja razmišljali i govorili o zajedničkim temeljima za slovensko-hrvatsko-talijanske ciljeve, tj. o tiskanju biblijske literature na materinjem jeziku. Na temelju dodatnih istraživanja i dokaza o djelovanju poklonika nove vjere u Chiavenni kojima je duhovni voda bio Vergerij mlađi, jasnija je naša predodžba suradnje između slovenskih, hrvatskih, talijanskih i furlanskih prevoditelja jasnija.