Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije

Zagreb 23-25 lipnja 1999.

Srećko Kovač
MARKOVIĆ I ALGEBRA

Franjo pl. Marković se u svojoj Logici, nastaloj uglavnom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća (sačuvani su litografirani primjerci), na više mjesta kritički osvrće na algebarsku logiku G. Boolea i W. S. Jevonsa, čemu posvećuje i cijelo završno poglavlje. Booleov formalizam (i “platonizam”) relativizira sa stajališta psihologijske ostvarljivosti pojmova, a Jevonsovu opsegovnomu (ekstenzionalnomu) pristupu logici suprotstavlja sadržajni. Smatra da se logika ne može svesti na načelo istovjetnosti, sudovi na jednadžbe, zaključivanje na supstituciju, nego da se logika mora proširiti teorijom “stvarne indukcije” (po uzoru na J. S. Milla) i da polazeći od “načela razložnosti” treba objasniti tvorbu pojma i referenciju njegovih sastavnih oznaka na isti predmet. U tom je kontekstu, postavio ili dotakao niz pitanja koja su poticala upravo rani razvoj simbolične logike (Frege, Russell) kao i neka koja su u središtu suvremenih diskusija u logici (modalna logika, logika vjerovanja).