Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije

Zagreb 23-25 lipnja 1999.

Ivica Martinović
ŽANROVI HRVATSKE FILOZOFSKE BAŠTINE OD 15. DO 18. STOLJEĆA

U razdoblju od 15. do 18. stoljeća hrvatski su se filozofi okušali u mnogim književnim vrstama. Hrvatska je renesansa započela govorom (sermo) Ivana Stojkovića u dubrovačkoj katedrali (1424). Nikola Modruški napisao je prvi dijalog (1464), dok je Juraj Dragišićuveo obranu (defensio) kao utjecajnu književnu vrstu tiskajući svoje obrane Girolama Savonarole (1497) i Johannesa Reuchlina (1517).
Prijelaz u 16. stoljeće obilježilo je duhovno štivo, osobito asketski primjer, parabola, rasprava iz moralne teologije u djelu Marka Marulića. Druga je polovica 16. st. protekla u dominaciji platoničkog dijaloga (Andreis, Petrić, Skalić, Sagroević, Nalješković, Gučetić, Monaldi). Potkraj 16. st. pojavili su se prvi sustavni komentari Aristotelovih djela (Gučetić, Medo ), prva filozofska summa (Petrić) i prvi rječnici s važnim slojem hrvatske filozofske terminologije (Faust Vrančić, Kašić). Žanr polemike dosegnuo je svoju zrelost u Petrićevim sporenjima s Teodorom Angeluccijem (1584) i Torquatom Tassom (1585).
U 17. stoljeću uvedeni su novi žanrovi: peripatetičke rasprave (Juraj Dubrovčanin, Frkić), sveučilišni udžbenik (Jambrehoviću Zagrebu) i didaktički ep (Rogačić). Njima treba pridodati i hibridne žanrove (Gradić, Križanić).
18. stoljeće iznjedrilo je filozofsku raspravu u strogom smislu (Ruđer Bošković, Josip Zanchi, Antun Tomašević, Terencijan Buberlee), didaktički ep iz prirodne filozofije (Benedikt Stay , Bošković, Bemard Zamagna ), traduktološke rasprave (Rajmund Kunić, Zamagna ) i estetički ogled (Kristo Stay). Najbrojniju skupinu tiskanih filozofskih radova činili su ispitni tezariji na glavnim hrvatskim filozofskim učilištima (isusovci u Zagrebu, franjevci u Slavonskom Brodu, pavlini u Lepoglavi). Napokon su se pojavili i historiografski žanrovi: biografski leksikoni (Serafin Cerva, Sebastijan Dolci, Baltazar Adam Krčelić) i povijest filozofije (Dominik Martinović).
Uz druga obilježja, i žanrovi su karakteristični za rana razdoblja hrvatske filozofije. Dapače, moguće je napisati žanrovsku povijest hrvatske filozofije od 15. do 18. stoljeća.