Recepcija hrvatskih filozofa u svijetu

Zagreb 8-9 studenoga 2000.

Josip Bratulić
POZNAVANJE MATIJE VLAČIĆA U XIX. I XX. STOLJEĆU U HRVATSKOJ

Matija Vlačić Ilirik privlačio je pozornost za života, i stoljećima nakon smrti, svojim djelom i djelovanjem, životom i knjigama. Tako j u XIX. I XX. stoljeću. Na samom početku XIX. stoljeća dubrovački liječnik Luka Stulli u jednom na talijanskom jeziku objavljenom tekstu piše o Vlačiću kao Dubrovčaninu, slijedeći u tome stariju dubrovačku tradiciju koja je Vlačića smatrala Dubrovčaninom. U Istri, među talijanskom inteligencijom, koja je pretežno bila liberalno nastrojena, o njemu pišu P. Stanković, E. Nacinovich i T. Luciani, istražujući i arhivske vijesti o njemu u Veneciji. Tada izlazi u Njemačkoj i golema Pregerova monografija o Vlačiću, koja je također dala poticaj istraživanjima ovoga filozofa i protestantskog teologa iz Istre.

U Hrvatskoj je Vlačićeva tiskana djela sabirao Ivan Kukuljević Sakcinski. Prvi veći prikaz njegova života i rada nalazi se u knjižici – predavanju E. Laszowskoga, 1909. O njemu piše i F. Bučar u opsežnoj povijesti hrvatske protestantske književnosti. Ta je knjiga veću mladosti bila poticaj Miji Mirkoviću da istražuje život i djelo Vlačićevo, dapače, da se često puta s njegovim idejama poistovjećuje. Prvi put je izašla njegova monografija 1938. u Hrvatskoj nakladi, te je potakla brojne polemike o protestantizmu i njegovoj ulozi u Hrvatskoj. Mirkovićje nastavio svoja istraživanja te je objavio monografiju o životu, kao predložak za film o Vlačiću koji nikad nije ostvaren, a zatim je izašla golema monografija o životu i djelu Matije Vlačića Ilirika 1960. u izdanju JAZU. Ta je monografija potakla svestranija i dublja istraživanja o Vlačiću kao filozofu, teologu i filologu. Znanstveni skupovi o njemu 1970. i 1975. ta su istraživanja proširila, a nakon toga obranjeno je i nekoliko doktorskih radnji o njegovoj filozofiji i teologiji, i posebice hermeneutici.