Recepcija hrvatskih filozofa u svijetu

Zagreb 8-9 studenoga 2000.

Domagoj Tomislav Vričko
RECEPCIJA DJELA ANTE STARČEVIĆA U EUROPI OD 1875. DO 1895.

O Starčeviću je od njegovih prvih javnih istupa pa sve do danas mnogo toga rečeno i napisano, od apologetske lirike Augusta Harambašića, izopačenog slavljenja u djelu Stjepana Buća, preko distanciranih ogleda Horvata i Barišića do zlonamjemih objeda Starčevićevih političkih suparnika u vladinim i provladinim novinama Pozor, Obzor, Narodne novine, Agramer Zeitung. Prema izloženome, moguće je zaključiti da je recepcija zaustavljena uglavnom u okvirima hrvatskog intelektualnog korpusa, međutim, to nije tako. Starčevićje tijekom najintenzivnijeg javnog djelovanja (od 1875. do 1895.) jedan od najpoznatijih političara Europe, što je morao priznati inače mu nesklon, a caru privržen bečki Neue Freie Presse u interviewu sa Starčevićem objavljenom u rujnu 1891. Međutim, za Starčevićev rad i djelovanje nisu se interesirale samo režimu bliske novine kao što su mađarski Pester Lloyd, Budapester Tagblat, Budapester Hirlap i Wiener Algemeine Zeitung iz Beča, veći neovisni listovi kao što je mađarski Nemezet, ruski listovi Zvezda, St. Peterburgskaja Vjedmosti, Peterburgskaja Gazeta, Rus, Odeski vjestnik, Sovremena izvjestija, Den, Novosti, njemački Norddeutsche Algemeine Zeitung i Deutsche Zeitung, talijanski Picollo i L’Indipedente, poljski Varšavski dnevnik, Starčeviću privržen mladočeški list Narodny Listy iz Praga, koji je gotovo redovno izvješćivao o Starčeviću i njegovu radu, te bugarske, francuske i engleske novine. Za Starčevićev su se rad zanimali i listovi: novosadska Zastava, Glas Hercegovaca i Bosnische Post iz Sarajeva koji su uvijek nastojali biti objektivni, te ljubljanski Slovenski narod i Srpska zastava iz Beograda čije su se uvrede zbog neprimjerenosti jedva našle na stranicama “Slobode” kasnije preimenovane u “Hrvatsku”, pravaškog časopisa koji je donosio većinu tekstova objavljenih o Starčeviću u inozemnim novinama i časopisima. Zbog restriktivnih cenzorskih zakona, pravaški časopis nije mogao prenositi cjelovite tekstove, stoga je do ovog trenutka dostupan samo pregled širine i zastupljenosti Starčevićeve inozemne recepcije, a ne i njezin sadržaj. Na sreću, u rijetkim slučajevima, članci su preneseni u cjelosti. Važno je naglasiti da se o Starčeviću nije pisalo samo u novinama i časopisima, većje uvršten i u Pipinovu “Povijest literature”, kako je navedeno u siječnju 1890. u “Den-u”.