U raspravi o slobodi volje, kompatibilisti, kao što i samo ime kaže, smatraju da su determinizam i sloboda volje pomirljivi tj. da možemo imati slobodu volje iako je determinizam istinit. Jedan od klasičnih uvjeta za slobodu jest to da u istoj prethodnoj situaciji djelovatelj može učiniti drugačije nego što je učinio. Kompatibilisti u većini prihvaćaju i taj uvjet unatoč prihvaćanju determinizma i to pokušavaju objasniti (prema mom mišljenju, niti jedno od tih objašnjenja nije ni malo zadovoljavajuće) na slijedeći način. Jedan od tih pokušaja jest taj da kompatibiliti smatraju da djelovatelji imaju dispozicionalnu „sposobnost“ učiniti drugačije čak i kada su učinili nešto, a to je, prema njihovu prihvaćanju determinizma, bilo potpuno determinirano. Jedan primjer koji bi kompatibilisti dali za to išao bi po prilici ovako. „U trenutku t poznati skakač u vis nije skočio od zemlje, nego je nastavio hodati po zemlji. Međutim, s obzirom na to da on inače skače i preko 230 cm na natjecanjima, on je u trenutku t imao sposobnost skočiti i, da je htio, skočio bi u trenutku t od zemlje.“ To je tzv. kondicionalna analiza.

Međutim, ako se prihvaća determinizam, onda to znači da deterministički (uzročni) lanac u trenutku t potpuno onemogućuje skakača da skoči. Čimbenici koji su ga u tome, u trenutku t, onemogućili, potpuno su izvan nadzora i dohvata samog skakača. On zapravo u trenutku t nema sposobnost skočiti od zemlje. Skakač ima sposobnosti samo onda kada mu deterministički čimbenici to dopuštaju tj. ne da mu dopuštaju, nego proizvode ono što skakač zapravo čini. Kada ga deterministički čimbenici u nečemu potpuno determiniraju, tada skakač ne može učiniti drugačije. Budući da kompatibilisti prihvaćaju determinizam, to znači da nikada (dok je determinizam na djelu) ne može učiniti drugačije i da kada čini nešto, nema u tom istom trenutku sposobnost učiniti drugačije.

Recimo da je skakač zaražen korona virusom i da je razvio bolest COVID-19. Između ostalog, ima i teške respiratorne poteškoće. Bolesno stanje izazvano virusom SARS COV-2 potpuno onemogućuje skakača da skoči. (Naravno, i sami kompatibilisti bi rekli da skakač dok traje bolest nema sposobnosti skočiti od zemlje.) Dakle, bolest, dok traje, determinira da skakač ne može skočiti i on nema sposobnost skočiti dok traje bolest. (Možemo reći i da COVID-19 /deterministički/ uzrokuje da skakač ne može i nema sposobnosti skočiti.)

No, ovaj slučaj nije ništa različit od slučaja (pod pretpostavkom prihvaćanja determinizma) u kojem skakač nastavi hodati po zemlji jer su i tamo postojali čimbenici koji su ga potpuno odredili da hoda po cesti i onemogućili da bilo što drugo učini u trenutku t. Ako je tako, onda ni u trenutku t skakač nije imao sposobnost skočiti u zrak.

Dakle, tvrdnja kompatibilizma svodi se na prilično proturječnu tvrdnju da djelovatelji imaju dispozicionalne „sposobnost(i)“  i mogu učiniti drugačije čak i onda kada nisu mogli učiniti drugačije!

Tako nam SARS COV-2, odnosno COVID-19 pomaže da bolje razumijemo potpunu neadekvatnost kompatibilizma u pogledu slobode volje.

// Osvrti