Prošlo je stotinu i deset godina od rođenja hrvatske filozofkinje i sveučilišne profesorice Marije Bride. Ovo je prilika da se podsjetimo na njezin životni put, rad i posebice na njezin doprinos istraživanju hrvatske filozofske baštine.

Marija Brida rođena je 20. ožujka 1912. godine u mjestu Selca na otoku Braču gdje joj je otac Vojtjeh bio liječnik. Brida je imala stariju sestru Helenu Gamulin-Brida (1910. – 1989.) koja je bila morska biologinja i kojoj je posvetila svoju knjigu Traženja: filosofski ogledi koja je objavljena 1989. godine.

Maturirala je na Ženskoj realnoj gimnaziji u Splitu 1930. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935. godine diplomirala je filozofijsku grupu predmeta. Za vrijeme studija posebno su joj se dojmila predavanja tada mladog docenta Pavla Vuk-Pavlovića (1894. – 1976.), koji joj je bio mentor pri izradi doktorskog rada i kojeg je smatrala svojim učiteljem. Dvije godine kasnije, 1937., na istom fakultetu doktorirala je filozofiju tezom Život-doživljaj. Članovi ispitnog odbora bili su Albert Bazala (1877. – 1947.), Ramiro Bujas (1879. – 1959.) i Pavao Vuk-Pavlović. Disertacija ima četrdeset i sedam stranica i podijeljena je na sljedeća poglavlja “Određenje pitanja”, “Nadređenost teze života”, “Nadređenost teze doživljaj”, “Poredbeno promatranje jednog i drugog stava svih teza”, “Zaključak”, “Zusammenfassung” i “Literatura”. Disertacija je 1937. godine objavljena u Zagrebu.

Godine 1961. počela je raditi na Filozofskom fakultetu u Zadru, no prije toga radila je kao gimnazijska nastavnica. Prvo je počela 1940. godine raditi u Realnoj gimnaziji u Križevcima, a zatim je radila u Građanskoj školi u Jelsi, Učiteljskoj školi u Splitu, a od 1952. godine predavala je filozofiju na V. gimnaziji u Zagrebu. Godine 1961. započela je raditi na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je prvo organizirala katedru, a zatim i Odsjek za filozofiju, Zenko napisao ovo:

Velika je njezina zasluga što je uz pomoć nastavnika iz Zagreba, poglavito profesora Vladimira Filipovića, organizirala studij filozofije, najprije u okviru katedre, a zatim i osnivanjem samostalnog odsjeka za filozofiju na Filozofskom Fakultetu u Zadru, na kojem je napredovala u zvanju od docenta preko izvanrednog profesora (1966) do redovnog profesora 1972. godine (Zenko, 6).

Od 1971. godine bila je suradnica na projektu Hrvatska filozofska baština Instituta za filozofiju što je intenziviralo njezina istraživanja iz područja hrvatske filozofije. Od izlaska prvog broja institutskog časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 1975. godine kojemu je prvi urednik bio Vladimir Filipović (1906. – 1984.), Brida je redovito objavljivala članke iz hrvatske filozofije, posebice o renesansnom filozofu Jurju Dubrovčaninu.

Umirovljena je u zvanju redovne profesorice 1982. godine. Umrla je u Jelsi na otoku Hvaru 31. ožujka 1993. godine.

Zenko je ovako sažeo Bridin karakter i zasluge:

Dugogodišnjim nastavnim radom, organiziranjem studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Zadru, svagda jezično, literarno i refleksivno dotjeranim radovima Marija Brida si je osigurala visoko mjesto zaslužnih u hrvatskoj filozofiji i kulturi. Svojim beskompromisnih zalaganjem za slobodu, hrabrim suprotstavljanjem represiji, kolegijalnom susretljivošću i bezrezervnom dobrohotnošću, ona će nam ostati u trajnoj uspomeni kao osebujna filozofska osobnost dubokog humanističkog osvjedočenja (Zenko, 7).

Marija Brida ostavila je dubok trag u filozofskom životu Hrvatske. Osim što je osnovala Odsjek za filozofiju na Sveučilištu u Splitu, važan je i njezin doprinos istraživanju hrvatske filozofske baštine. Pisala je o Federiku Grisogonu, Frani Petriću, Jurju Dubrovčaninu, Benediktu Benkoviću, Albertu Bazali, Janku Poliću Kamovu, Pavlu Vuk-Pavloviću, Vladimiru Filipoviću i o hrvatskoj filozofskoj terminologiji. Imala je vrlo bogatu produkciju te je tako objavila pet knjiga i preko četrdesetak članaka i tekstova. 

Bibliografija Marije Bride

Knjige
Život-doživljaj (Zagreb: Tiskara Merkantile, 1937).
Benedikt Benković (Beograd: Institut društvenih nauka, 1967).
Pavao Vuk-Pavlović: čovjek i djelo (Zagreb: Institut za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, 1974).
Traženja: filosofski ogledi (Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 1989).
Misaonost Janka Polića Kamova (Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 1993).

Članci iz hrvatske filozofije
“Benko Benković”, Praxis 5 (1967), 388–398.
“Buđenje naše filozofske misli u razdoblju renesanse”, Zadarska revija 18/5 (1969), 353–362.
“Problemi djela ‘Peripateticae disputationes’ Jurja Dubrovčanina”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 1–2 (1975), 151–184.
“Federik Grisogono o problemu ljudskog savršenstva i sreće”, u: Žarko Dadić, Ivica Petricoli (ur.), Zbornik radova o Federiku Grisogonu zadarskom učenjaku (1472–1538), (Zadar – Zagreb: Filozofski fakultet Zadar – Institut za povijest znanosti, 1975), 123–132.
“Juraj Dubrovčanin o Aristotelovu tumačenju pokretača prvog kruga”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 3–4 (1976), 135–144.
“Juraj Dubrovčanin o peripatetičkom tumačenju unutarnjih pokretačkih principa”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 5–6 (1977), 133–158.
“Spor Jurja Dubrovčanina i Cesara Cremoninija o formama elemenata”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 7–8 (1978), 38–84.
“Osobitost Petrićeva tumačenja svjetla”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 9–10 (1979), 169–192.
“Juraj Dubrovčanin o principu individuacije”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 11–12 (1980), 7–50.
“Predgovor”, u: Pavao Vuk-Pavlović, Misli i bilješke, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 17–18 (1983), 163–202.
“Petrićevo tumačenje duše svijeta”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 19–20 (1984), 25–37.
“Ozbiljavanje smisla filozofije u ponašanju Vladimira Filipovića”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 21–22 (1985), 155–161.
“Motiv otuđenja i razotuđenja u pjesmi J. Polić Kamova ‘Dan mrtvih'”, Filozofska istraživanja 4 (1985), 309–322.
“Etički problemi u filosofiji Pavla Vuk-Pavlovića”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 23–24 (1985), 3–13.
“Spoznajni problemi u filosofiji Pavla Vuk-Pavlovića”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 25–26 (1987), 101–117.
“Naša filosofijska terminologija na prijelomu stoljeća i Bazalin udio”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 27–28 (1988), 159–164.
“Predmetnost u Vuk-Pavlovićevoj filosofiji”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 29–30 (1989), 175–186.
“Jedan pogled na misaonost J. P. Kamova”, Republika 9–10 (1989), 262–264.
“Spoznajni problem u filosofiji Pavla Vuk-Pavlovića”, u: Zlatko Posavac (prir.), Hrvatska filozofija u prošlosti i sadašnjosti: Zbornik iz 1969. godine (Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 1992), 257–266.
“Le problème gnoséologique dans la philosophie de Pavao Vuk-Pavlović”, Synthesis philosophica 2 (1993), 531–547.

Iz bibliografije Marije Bride mogu se izdvojiti tri filozofske teme koja su je zaokupljale i o kojima je pisala. Za vrijeme studija interes joj je bio usmjeren na pitanja vezana uz ljudski život i subjektivne aspekte doživljaja svijeta. Taj interes prezentan je u njezinoj disertaciji Život-doživljaj iz 1937. godine, no očitovao se je i kroz čitavo Bridino filozofsko djelovanje. Druga filozofska tema koja joj je bila u fokusu  jest filozofija njezina mentora Pavla Vuka-Pavlovića, ali i drugih suvremenika filozofa, popust Vladimira Filipovića. Treći filozofska tema odnosi se na istraživanje hrvatske filozofske prošlosti, u čijem središtu su bili renesansni filozofi Benko Benković,  Federik Grisogono, Juraj Dubrovčanin i Frane Petrić.

O filozofskom habitusu Marije Bride, Iris Tićac ispravno je zaključila:

Bridin pristup karakterizira otvorenost različitim pravcima i misliteljima u uvjerenju da se do univerzalne ljudske smionosti može doći u komunikaciji ljudskih svjetova. Stoga svoju misao razvija u dijalogu sa filozofima koji pripadaju ne samo različitim pravcima, nego i različitim povijesnim i idejnim kontekstima (Tićac, 11).

Upravo ta raznolikost tema koje je obrađivala u svom akademskom životu pokazuju njezinu svestranost i živi interes prema filozofiji kao skupu različitih učenja i ideja.

Bibliografija:
Iris Tićac, Marija Brida: filozofkinja slobode, Split: Naklada Bošković, 2012.
Franjo Zenko, »In memoriam. Marija Brida – filozofkinja humanističkog osvjedočenja (1912 – 1993)«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 37–38, 1993.

// Osvrti